Mario Lobor | Maglovita zagrebačka jutra

U svitanju novog dana

Magla pokriva stoljetne ulice i trgove

Barokne zgrade i velebne spomenike

Uvlači se u svaku pukotinu i urez vremena.

Magla okrunjuje stabla, i stoljetna i mladice

Po parkovima, ispred zgrada i uz cestu.

Zahvatila je i hrpu suhog lišća na livadi, i ljepoticu koja čeka taksi na uglu

I poštara pri obilasku grada, i djecu na putu do škole, razigranu od ranog jutra.

Kroz maglu se probijaju Zagrepčani, još sneni od sna

I tramvaji započinju svoj put kroz izmaglicu

Ispunjeni umornim putnicima koji uživaju u grijanju.

A na cesti, sa strane, auti izranjaju iz magle, poput kolonije mrava.

I započinju put u novi, nejasni dan.

Magluština muti prozore kafića

Gdje ljudi sjede na mekanim stolcima, uživaju u toplini i miru

Ispijajući kave i čajeve, uz tihu glazbu na radiju.

Zahvatila je i starca na putu do pekare, pa privija kaput

I otežala put biciklistu na uglu

Evo, usporava i pali svjetlo.

Magla miluje štandove na zagrebačkim tržnicama

Zebe ruke kumicama, kupcima i čistačima

Obavija svježe plodove i stare klupice

Dok se u daljini, kroz maglu, uzdižu tornjevi katedrale

Uz topli zvuk mjedenih zvona.

A još dalje, vide se velebni obronci Medvednice

Strma brda i guste šume oko grada

Pod studenim prekrivačem.

Rasvjeta se polako gasi, dok se sunce slabašno probija do ulica

A golubovi i kosovi lete kroz maglu, pod zagrebačkim nebom

Pozdravljajući novo, sanjivo jutro.