Božica Jelušić | Jutro bez pjesme

Hoće li jutro bez pjesme odkliznuti u ništa?

Vrijednost se dana tvrdim zlatnicima mjeri.

Znamo li ustrajati u nadi i varljivoj vjeri

Da ovo raspuća nisu i nisu prekrižišta?

Samo maleni zastoj, neka zabrtvljenost cijevi,

Koja se muzikom liječi, ili gugutanjem zorom.

Svetom se Franji pomoliš il' svetoj Paraskevi,

Pa u vjeri prodišeš svakom obasjanom porom.

Odlučiš biti mistik, filantrop, mirotvorac;

Rasipaš kolobare po zemlji vrtložeći.

Il' pustiš da ti kosu pomrsi vjetar zgorac,

Ni briga nisu ti ljeta, koja prtiš u vreći.

Pričini to su; zbilja tek zagorjela je tava.

Vjeruj, ništa od toga ne mari ravnodušno Nebo.

Dionicom samoće gaziš, šušti sparušena trava:

Prođe li dan bez pjesme, hitaj, traži placebo!