Edim Šahović | Ponekad su najjače sitnice - zrno dobrote, kap ljubavi i tren razuma

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

Nemir i Sjena roman je o konjima i ljudima. Zvuči jednostavno, ali nije tako. Premda su o konjima napisane mnoge knjige, ova ima svoje posebnosti. Autor nas upoznaje sa životom konja, jednom od najplemenitijih životinja, počevši od pradavnih dana, od prvih konja kojima su roditelji bili jednorozi. Već sam takav pristup priči, koji miješa stvaran život konja s elementima bajkovitosti, daje onu posebnu privlačnost ovoj knjizi – tako je Sonja Smolec započela kritiku romana Edima Šahovića „Nemir i Sjena“. Kritika je, kao i roman, objavljena 2016. godine, a od tada se o romanu nije puno čulo, iako roman opisuje odnos prema prirodi kakav postaje sve aktualniji – poštivanje prirodnih i moralnih zakona, osluškivanje životinja i drveća uz zaštitu prirode. 

Edim Šahović u svom je romanu „Nemir i Sjena“ još 2016. godine formulirao ideju da bi čovjek bez životinja bio sam, bez prijatelja i izgubljen. Roman je ipak prošao nezapaženo, nema ga u knjižarama niti u slobodnoj prodaji, ali imaju ga neke knjižnice. Šahović je prije nekoliko godina izložio knjigu i na sajmu knjiga u Puli i na Monte libriću i tada je jedna od djelatnica predložila da tema na jednom od sljedećih Monte librića bude o životinjama u književnim djelima. No, bez podrške izdavača, Šahovićev roman nije ove godine istaknut ni u akciji Noći knjige koja je bila posvećena knjigama o životinjama. 

S Edimom Šahovićem razgovaramo o njegovu prvijencu, spisateljskim planovima i o ostvarenju snova jer je svoju fascinaciju konjima opisanu u romanu, Šahović ostvario u životu jer živi na imanju na kojem uzgaja konje i organizira kampove i škole u prirodi. Roman „Nemir i Sjena“ objavljen je 2016. godine i dočekale su ga pohvale kritike i publike. Roman započinje kada na svijet dolazi ždrijebe krilate kobile i jednoroga i u grivi mladog konja nastanjuje se vjetar Vilagor. Motiv vjetra, metafizičkog elementa, susrećemo i u romanu Roberta Perišića „Brod za Issu“. Odakle ideja o vjetru kao liku u romanu? Koju poruku nosi vjetar kao element iznad zakonitosti rođenja i smrti? 

Često spominjem vjetar u svojim pričanjima. Početci mog pisanja su počeli jednom poezijom ili pjesmicom koju sam napisao za ranč na kojem sam proveo osam godina učeći i jašući u društvu predivnih ljudi, djece i konja. tu spominjem vjetar, a pjesma glasi: U svijetu konja priče kruže/ kako se u malom selu djeca i konji druže. /Nošena vjetrom priča prostranstvima leti/ i nježno poput pera na svaku pašu sleti. /Čim se prve zrake sunca kroz oblak promole, /počinju priče kako se konji i djeca tamo vole. /Leti priča i preko Balkana sve do zemlje Džingis Kana./ Šaptom u noći bistra ko suza/ stiže do prerija i slobodnih apaluza. /Čak i mustang radoznalo uši diže /dok mu priča prilazi sve bliže i bliže/Prolazit će dani i mnoga ljeta,/a priča će kružiti oko svijeta. /Dok u tišini jedne zime praporci tiho zvone,/ kruži priča o konjima i djeci s ranča Barba Tone.

Tu je spomenut vjetar koji kasnije nakon objavljene zbirke pjesama „Priča koja kruži“ postaje moj saveznik u nastanku romana „Nemir i Sjena“. Vjetar u grivi konja je slika koja od pamtivijeka prati ove životinje, pa sam došao na ideju da jedan od vjetrova ispriča svoju priču. Vjetar nosi poruku vjernosti, prijateljstva, suživota. Vjetar je život, on je zrak u kretanju, nosi mirise i zvukove. Bez hrane možemo 15 dana, bez vode 7, dana, bez zraka 2 minute. Napisat ću vam još jednu moju misao o vjetru, a ona glasi-  „Samo će vjetrovi pamtiti priče, o planeti ugašene svjetlosti. Hujat će ruševinama bez vatre i pričat će o čovjeku, o čovjeku kojeg više nema, o čovjeku što um svoj upotrijebi da sve uništi.“

U romanu gotovo alkemijski naglašavate nadmoć dobra nad zlom riječima koje se nekoliko puta ponavljaju na ključnim mjestima u romanu - Zrno dobrote zaustavlja lavinu zla / Kap ljubavi preplavit će rijeku mržnje / Tren razuma spriječit će vječnost ludila. Kako ste formulirali rečenice o dobru i zlu? Što je nastalo prije – roman ili krilatica? 

Prije je nastala krilatica, opet u jednoj od mojih pjesama. Šta misliš tko si ti/Ti si tren u vječnosti vremena /Ti si iskra naspram svjetlosti sunca/ Ti si kap vode u nabujaloj rijeci/ Ti si dah naspram snage vjetra/ Ti si zrno na planeti prostranstva / Zaista si malen ti koji umišljaš da si netko/ A, bez tebe koji misliš da si nitko /Bez tebe, stalo bi vrijeme / Bez tebe,sunce gubi sjaj /Bez tebe, rijeka nema tok /Bez tebe niti bura, nit oluja /Bez tebe osta pusto silno prostranstvo / Koliko god misliš da si malen bio, ovom si svijetu jedan važan dio.

Iz te pjesme izdvojio sam tren, kap i zrno i nastala je istoimena pjesma: Razgrnete li zrno dobrote zaustavit ćete lavinu zla/ Iscijedite li kap ljubavi preplavit ćete rijeku mržnje/ Pronađete li tren razuma zaustavit ćete vječnost ludila/ Zauzdajte nemir, osedlajte strah. jašite stazama života / kroz šumu ljubavi, do livade dostojanstva /otvarajte osmjehom uskraćena prostranstva.

To je napisano godinu dana prije ideje da napišem roman. Kada mi je u tekstu romana trebala snažna poruka pronašao sa me u trenu, kapi, i zrnu. Ponekad su male stvari najjače. 

U svijetu u kojem konj i vuk postaju sklapaju prijateljstvo s čovjekom vladaju strogi moralni zakoni i obrana prirodne ravnoteže i pravde zahtijeva mnoge žrtve. Kako ste odredili pozitivce i negativce u romanu? Prepoznajete li u suvremenom društvu borbu za harmoniju i prirodnu ravnotežu? Je li u realnosti dobro superiorno kao u vašem romanu?

Da, čudno je da u svijetu još uvijek postoje moralni ljudi. Smatram da je čvrst moral temelj pozitivnog lika. Dobro i zlo čini ravnotežu ljudskog roda vječita borba za prevlast koju slijede pobornici. svaki govornik, svaki ideolog ima svoje sljedbenike. U realnosti je trenutno dobro još uvijek uvelike superiorno. Gdje god ljudi žive u miru, vlada dobrota, ratove vode i potpiruju zli. U mom romanu ima jedna rečenica koja kaže - samo ćeš u miru biti sretan.

Roman je posveta prirodi i odnosu čovjeka prema prirodi, a odvija se na imaginarnoj planini sličnoj Velebitu, ipak vidljiv je utjecaj indijanskih legendi, što je naglašeno i naslovnicom. Zašto ste pozivate na indijanske legende kad govorite o odnosu čovjeka prema prirodi? 

Radnja romana je smještena u vrijeme mamuta i sabljastih tigrova. U vrijeme kada su živjela plemena. Tada su svi živjeli na način poznat nama, kao Indijanci. i cijeli tok priče aludira na Indijance koje sam podsvjesno opisivao kroz cijelu priču, što opisom likova, što načinom života i oružjem koje koriste. Ljubav prema tom narodu i načinu njihova života me prati od samog rođenja, priča koju sam ispričao, dar je sjećanja na taj i takav narod. 

U završnoj riječi, na kraju romana, navodite da pišete nastavak. U kojoj je fazi nastavak? Kada planirate objavljivanje nove knjige? 

Nastavak sam počeo pisati odmah nakon prvog romana i napisano je stotinjak stranica. Ideja je vratiti se priči prije početka i otkriti zašto je Kalitol posljednji jednorog, zašto je Indaho posljednja kobila krilatih konja, gdje su živjeli i kako je nastao Vilagor koji tvrdi da su ga njih dvoje stvorili. Stao sam dok ne vidim kako će se razviti priča s prvom knjigom. U međuvremenu sam napisao roman „Djeca koja prolaze na crveno“ i započeo novu priču pod naslovom „Godina posljednjeg zrna“. Ideja i mašte za pisanje imam napretek, ali to nije od moje životne egzistencije pa stvaram kako i koliko stigne. što ne znači da se ne može intenzivnije pisati i stvarati ako bi se pronašao nakladnik koji bi bio zainteresiran za suradnju. Ovako bih to rekao - Kada koračaš velikim koracima gubi ti se trag, malim koracima osvajaš svijet. 

U svom životopisu navodite kako ste početkom dvijetisućitih upoznali konje i njihov svijet i tada ste počeli pisati, a i osnovali vlastiti OPG na kojem se bavite konjima. Čime su vas fascinirali konji? Kako posluje OPG i isplati li se živjeti svoje snove? 

Konji me, kao i Indijanci, fasciniraju od rođenja. Uvijek sam maštao i sanjao da naučim jahati konja, a ne samo da sam to naučio nego imam i tu privilegiju da ih uzgajam i odgajam. Pitate me kako posluje ranč. Odgovorit ću vam pitanjem. Znate li što treba uložiti da s konjima stvorite malo bogatstvo? Treba uložiti veliko bogatstvo. Isplati li se živjeti svoje snove? Odgovorit ću vam jednim mojim citatom koji, nažalost bez mog potpisa luta internetom - Kada pronađeš razlog zbog kojeg ćeš se svakog jutra sretan buditi, znači da si pronašao smisao života.