Ivani Brlić Mažuranić
Pod njenim je perom mašta našla puta
Za opojnu cvatnju poput divlje ruže.
Ko da je iz Rajskog vrta otkinuta
Pa o njoj i danas hvalospjevi kruže.
Možda je pisala za hrastovim stolom
Uz titravo svjetlo koje tamu grli?
Susrela se gdjekad i sa svojim bolom
Pred kojim u zaklon Striboru pohrli.
Po uskoj je stazi šetala u sumrak
Čim bi prve iskre uzdignule glave.
Tu večer je rano utihnuo šturak
Navještajem vječnog ponosa i slave.
Dirnula je svemir darovita žena
Zadobivši naslov našeg Andersena.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.