Otrcala mi se duša kao karirani kafanski stolnjak
Puca po šavovima a ja tražim iglu da ga zašijem
Domalim prstom vrtim jednu rupu po sredini
Želim što više da ga iscepam da vazduh ne uđe
Zaturam trag kao Breht u jednoj staroj pesmi koju čitaj pred praznike
Mislim da će mi njegova mudrost pomoći
Al' avaj
DŽaba se poradovah
Breht je umro a ja sam živa
Ponekad bih volela da nisam
Udišem vazduh kroz onu rupu na stolnjaku
Da dopre do dušnika
Udaviću se
Osećam
Jašem bicikl i motam rđavu pedalu
Svakog momenta ću pasti
Pesak mi smeta pod starim ispucalim gumama
Jato gusaka beži preda mnom
Pogaziću ih iz inata
Onda stanem
Mislim mislim
Ne znam šta mislim
Mislim na kanap i štipaljke
Mislim i na bojler
I na ogledalo
I na stari sto usred planine
Raste mi pšenica iz ušiju i ništa ne čujem
Samo čujem pucketanje stola
I čujem kako mrmljaš nešto
Neko ime
Prezime
Ne znam šta je
Neću ni da kažem šta je
A sve sam čula
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.