(Za Juliju)
U tvojoj kosi mirisi lavande,
u očima dašak maestrala;
duša puna najljepših vrlina
što ti ih je ruka Božja dala.
Dok se more ljubi sa kamenom,
pod grudima gordo srce bije,
urešeno sa križa znamenom
u kojem ti krv predaka vrije.
Otac i mati krepostima svojim
u dušu ti vjeru usadiše
što tvrđa je i od ljute stijene;
djedovi im takvu ostaviše.
Želim da te žarko sunce ljubi
i radosna svane svaka zora.
Hodi stazom od ruža i smilja
ti ponosna kćeri kamena i mora.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.