Još uvijek postoje pjesme koje volim slušati
ili naglas recitirati, pa i pjevušiti
postoje i krajolici kojima moji koraci žele poći
negdje žubore bistri potočići čije ću se hladne vode napiti
želja mi je slušati glazbu kiše
nebom plove sivkasti oblaci zbog kojih ću raširiti kišobran
uz riječi kako je lijepo kada sunce grije
Postoje osobe koje još uvijek trebaju moj zagrljaj
negdje su utihle, ipak žive, davne uspomene
očekuju moj stih
tko zna koliko proljetnih cvjetova čeka mjesto u stihu
koliko rumenih plodova očekuje pjesmu o sebi
ili ocvalih ruža obojanih prolaznošću žali
što njihov miris nestade a da ga mnogi nisu stigli mirisati
svejedno, moj pogled bježi u nedogled
još uvijek sanjam i u sebi čuvam zrnce
mladenačke naivnosti za sve one koje neizmjerno volim
…jer još uvijek postoje…
…na zemlji ili na nebu…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.