Večeras uz mene ne priliježu muze,
tanku nit života predu moje parke;
gladni Moloh lije krokodilske suze,
odgođeno opet je porinuće arke.
Pod mutnom bujicom Judinih cjelova
budućnost nacije guši se i jeca;
na oči joj osim maglenih velova
bacaju prašinu Mefistova djeca.
Povodanj prijevare pjeni se i buja,
do grla došle su podvale i varke.
K vrtlogu nas nosi podivljala struja
dok čekamo željno porinuće arke.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.