fotografije: Ana-Marija Šprihal (Dugoselska kronika) Naklada: Društvo za promicanje kultute "Kvaka", 2024.
Ulomak iz romana "Kaznionica"
Zazvonilo je na ulaznim vratima stana.
“Tko zvoni sad?” pitao je Branko.
“Moram ionako na WC, pa ću proviriti“, odgovrila je Majda.
“Da, samo proviri kroz špijunku.”
Nakon nekoliko trenutaka Majda se vratila u spavaću sobu.
“Vani stoje dva muškarca.”
“Ma daj? I kako izgledaju?”
“Ne znam kako bih objasnila. Prosječno, ništa upadljivo, u odijelima su.”
“Psst, budi tiha”, rekao je Branko i otišao proviriti kroz špijunku.
“Bit ćemo tihi, možda odu.”
Iako je bilo tek šest sati, susjeda Ljubica je već bila budna i rješavala križaljke. Smatrala je da je to izvrsna vježba za mozak protiv mentalnog starenja. Imala je vrlo dobar sluh i čim je čula da netko zvoni kod Branka, provirila je kroz špijunku.
“Vidi, vidi... da to nisu opet oni udbaši... liče mi na njih... nadam se da Branko neće otvoriti... a sad je i ta ženska s njim... hmmm...”, razmišljala je.
Zvonili su još dva puta kod Branka, a zatim su pozvonili kod nje. Otvorila je vrata.
“Izvolite?”
“Dobro jutro, gospođo, ispričavamo se na ranojutarnjem ometanju. Možda nam možete pomoći s jednom informacijom, tražimo gospođu Majdu Puškar.”
“Čekajte, molim Vas, da razmislim... Ne, nije mi poznato da ovdje stanuje ikakva gospođa Puška.”
“Ne Puška, gospođo, nego Puškar. Nama je poznato.”
“A gdje bi trebala stanovati ta gospođa Puška?”
“Puškar, ne Puška. Ako Vas možemo zamoliti, kad je vidite, da je obavijestite da se javi u najbližu policijsku postaju.”
“A zbog čega, ako smijem pitat? I tko ste Vi zapravo, ako smijem pitati? Niste mi pokazali svoju značku.”
“Gospođa je potrebna zbog prepoznavanja tijela.”
“Prepoznavanja? Čijeg tijela? Oprostite, nisam imala namjeru biti znatiželjna, ali ovo ipak nije svakidašnja situacija.”
“Da, gospođo, i ne tiče Vas se. To bi bilo sve, molimo Vas prenesite joj da se javi. Doviđenja, pozdrav.”
“Razumijem, naravno, doviđenja. A hoćete li još navraćati?”
Nije dobila odgovor. Zatvorila je vrata od stana, a muškarci su otišli. Kad je gospođa Ljubica vidjela kroz kuhinjski prozor da su napustili zgradu i odvezli se automobilom, pozvonila je kod Branka. Branko je provirio kroz špijunku i otvorio vrata. Majda je stajala iza njega.
“Dobro jutro, gospođo Ljubice.”
“Dobro jutro, Branko, dobro jutro, Majda. Znate što se upravo dogodilo?”
“Djelomično da, ostatak ćete nam sigurno reći, uđite.”
***
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.