Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 10. listopada 2024.

Katarina Zadrija | Pusti, same pusti

Tat, nalafrani tat, kak po dvorišču

po srcu ti grabi, struže i draplje

kak kokoš za črvem oštri si draplje

tatska je čkomina strahe gda žmiču. 


Pred friške je glumce prestrt žarki pout. 

Za druge se lafre pripravlja bina. 

Pod črljeni tepih skrita čkomina. 

Kak perce postiha sunce zele prout. 


Po črljenem poutu zašle za gouru. 

Zviezdami ogrnjena čemerna nouč. 

Z friške su bine glasi kak brbouč. 


Pusti, same pusti, odveži žnjouru

pusti nek otplovi, po vode nemoč

vu drugi je rouka rešenje i mouč.

 

drapati – derati; draplje – kokošji nokti žarki – crven; lafre – maske; prout – veliki štap; goura – gora; brbouč – brbučkanje;  

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.