Igor Petrić | Rekvijem

Zamisli mjesto,

najdražu igračku,

dvije tri kugle staklene

i drvo visoko, 

čije grane nesmetano već godinama,

sasvim nježno komadaju oblake.

Jednog dana tamo kreni, 

opusti se, sklopi oči, 

prepusti se.

Malo lijevo, malo desno,

naprijed i nazad,

gore pa dolje,

nije važno kako.

Tamo pronaći ćeš izgubljenog prijatelja,

zaboravljenog gosta, 

sebe samoga. 

Dočekat će te riječi dobrodošlice,

komadići oblaka ispod visokog drveta

i dvije tri kugle staklene

kroz koje svjetlost, 

prkoseći poznatim zakonima fizike,

raspršuje bojom obojene tonove

na sve strane,

svuda.

To mjesto je od kuda si krenuo,

mjesto kamo ćeš se jednog dana

vratiti,

kad skupiš dovoljno snage i životnog iskustva,

kad se umoriš, 

pozdraviš s dragim ljudima i kažeš

dosta je.