Jadranka Gottlicher | Čas

Sanjala sam noćas da bijesno udišem
Svoj lijek za pluća
Da potrošim sav spasonosno prah
Doživotnu dozu za mjesec dana
Samo po jedan dah
Zaustavili me, ne znam tko
Čini se da još valja gledati zloduhe
Kako ubijaju, ruše i uzimaju sve što im treba
Čistiti kuću, zalijevati biljke
Hraniti šepavog galeba
Presložiti ormare s maminim stvarima
Popraviti staru bravu

Kad pobacam fildžane iz kojih nitko ne pije
Predivnu ispečenu kavu
Bit ću spremna