Tomislav Dretar | Sublimistička pjesma

Ako ona (kao kod Mensura Čatića)

ima zvijezdu pod kožom, gdje onda

zvijezda odlaže svoj plod i kako

može neopaženo sublimirati u kristal

koji se rodio sam iz plinovitog gliba

Taj atlas u 3D na mom 4G

glasniku ima svoj izvor svjetlosti

koja oblijeva naša lica dozivajući

ozeble ptice koje traže utočište 

u kasnonoćnoj šumi s prozeblima 

i ustrašenima drugobićima našeg 

olujnog disanja dok smo svi još

također sneni u samoći vremena

Ona ima jutarnju kosu

ja unosim svoj čas

u dom od riječi

svoj socijalni stan

i ne znam koje je doba

skriveno iza zavjese dana

obješenog na prozoru

dok istok i zapad zrcale

ispod zvijezda

Ako svaka ptica nađe svoju zvijezdu

i kaže joj ti si zrno iz kojeg ću

proklijati ja neću više morati noću

izlaziti na obalu i gledati rijeku

sam u nekoj tuđoj zemlji