Mijo je stigao kako je obećao i Anđelija je vozeći se prvi put u autu, crvenim fićom krenula u kako je mislila, bolji život. Nakon poduljeg truckanja neravnim putevima i oštećenom cestom, njihov je cilj bio blizu i rođak joj objasni kako stoje stvari, što će biti njezina dužnost i što da očekuje od posla. Njoj je bilo svejedno, navikla je na rad, a prvi pogled na novo okružje ju je oduševio. Naviknuta na neugode i iznenađenja životom u surovoj okolini, nije se bojala ničega.
Njezin ju je poslodavac radosno dočekao - dok se Mijo ispričavao da žuri. Stan je bio prostran u prizemlju, a jedna od soba bila je ujedno i poslovni prostor u kojem je Stipan kao invalid imao pravo raditi bez poreza i obveza koje su drugi plaćali. Anđelija je dobila malu, djevojačku sobu gdje je smjestila ono malo stvari koje je donijela iz doma. Kad je bila gotova Stipan ju pozva u boravak i objasni njezine dužnosti. Ona uđe u kuhinju i poče pripremati večeru od namirnica koje je vidjela u frižideru. Domaćin je s odobravanjem gledao na njezinu inicijativu i nasluti da će ova djevojka biti baš ono što je želio, skromna i marljiva.
I tako je počeo njihov suživot: mlada djevojka, snažna i odlučna, ali neiskusna i muškarac u godinama, invalid s životnim iskustvom samca.
Ona se navikavala na gradski život, odlazak u nabavku i znatiželju susjeda, a on na sigurnost s pouzdanom osobom koja je uvijek spremna da ti pomogne. A kuhala je izvrsno, čistila redovito i još bi plela prsluk ili čarape, kukičala stolnjake ili vezla vez. Stan se preobrazio; od praznog svojstvenog muškarcima, zasjao je u Anđelijinim rukama punim sjajem i novom toplinom. Stolnjaci su pokrivali nekad prazne stolove, a najviše se radovala tome što na tržnici uvijek može kupiti cvijeća kojim je ispunila sve vaze u stanu. Stipan je na tu njezinu iznenadnu rastrošnost gledao blagonaklono i radovao se što se Anđa, kako ju je on zvao, brzo snašla u novoj sredini i potpuno preuzela brigu o svemu. Na njegov je nagovor kupila prikladnu odjeću i sada je bila daleko od one cure koja je došla iz sela u grad. Zadovoljna svojim radom i položajem u domaćinstvu, kao da se i fizički promijenila. Uostalom, još se kao djevojka fizički formirala, a ovaj životni korak samo ju je oblikovao na dobar način.
Uskoro je Stipan primijetio da je Anđeliji ponekad dosadno jer bi sve vješto i brzo sredila pa bi se vrzmala po stanu kao da traži nešto što joj nedostaje. Kad bi je upitao što je, on bi samo odmahnula i uzela u ruke vez ili pletivo da pokaže da je sve po starom. Stoga ju jedne večeri Stipan pozove za stol da porazgovaraju. Nije se žalila, no on shvati da treba širi krug ljudi jer je gotovo stalno s njim sama. Mlada je, neka se druži, pomislio je. Obeća joj iznenađenje jer je već naumio provesti jedan plan. Naime, u malom pogonu tvornice metalnih dijelova bilo je jedno radno mjesto na pola radnog vremena. To bi joj odgovaralo jer bi imala vremena i za domaće poslove.
Ona, gotovo oduševljeno, prihvati ponuđeni posao i sljedećeg je tjedna već radila. Četiri sata, nakon što bi radnici otišli kući, čistila je mali pogon i urede tvornice. Osjetila se korisnom i bila je zahvalna Stipanu koji kao da je znao da joj baš to treba. Potvrditi da je sposobna raditi ne samo u svojoj kuhinji već i među ljudima. A kada je stigla prva plaća, napravila je malu svečanost za njih dvoje, potrošivši gotovo pola plaće na namirnice. Kuhinja joj je bila izazov i svako novo jelo za čiji je recept čula, ona bi s uspjehom pripremila. Stipan se šalio da je talentirana za kuhanje, što nije bilo daleko od istine. Tu večer na stolu su bile delicije i Stipan se zaista iznenadio toj seoskoj djevojci i njezinoj vještini u kuhinji.
(priča se nastavlja)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.