Meki kao ptičje pero, pa oštriji
i sve oštriji kao očnjaci.
Razdiru utrobu.
Čovjek je najusamljenije biće na zemlji! –
dobacuju zbunjeni jedni drugima mravi.
I najnemilosrdnije! – poručuju uplašene srne.
I najugroženije! – pridružuju se ljutiti vukovi.
Samo lisice mudro šute na skupu u šumi.
Odaju ih jedino tragovi u snijegu.
I noćas su bile malo među životinjama, malo
među ljudima. Iz znatiželje.
I promatrale dugo krišom kroz prozor ljude.
Ma što učinio, ma što poželio, ma što tvrdio,
čovjek je najnepredvidljivije stvorenje na zemlji!
I sam sebi najveći neprijatelj! – šapnule su na uho jedna drugoj.
Pa šmugnule hitro natrag u šumu.
U svoju sigurnost.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.