Bridge Hopkins | U noćne sate

Dan je umro. U pozadini vlada muk.
Dan je umro. Mrkli pao je mrak.
Samo se stabala samotnih čuje zvuk,
zvuk taj njene odsutnosti je znak.

Pitam se često što radi moja draga,
pitam se zašto sam sȃm u noći.
Uz nju nestala je i sva moja snaga –
ta ona neće ni sutra doći.

Nakon noći dan prolazi poput metka
pa evo mraka i ispočetka:
moje srce i moje tijelo pate
čekajuć’ sljedeće noćne sate.