Branimir Gajski | Vaza od porculana

U vitrini moje mladosti
ko spomenak sretnih dana
isijavaš starom nježnosti
mala vazo od porculana

Meni si bila ni prva ni jedina
tek samo jedan suvenir u nizu
zar mi je trebala daljina godina
da shvatim draga koliko si blizu

Odavno ne ubrah za tebe cvijeta
mnoge su vaze draga
ušle u vitrinu za ova ljeta
od njih sada ne osta ni traga

Bilo je sjajnih sa cvijećem i psima
češki kristal i plavog murana
moje je cvijeće cvalo u njima
i s njim je mnogo strunulo dana

I ti si draga mijenjala cvijeće
znam bilo je boljeg od moga
al kao ni ja trajne sreće
ni ti ne nađe sanjanog svoga

Evo me opet s cvijećem mila
godine su prošle kao par dana
sada si draža nego si bila
mala vazo od porculana

Nova Gradiška, 6. veljače 1974.