Kolumne

srijeda, 3. travnja 2024.

Kitana Žižić | Sve je iluzija

Djeca smo iluzornog svijeta
Lutke na koncu u rukama Stvoritelja,
Igrajući se baca nas i u visine diže
Čas smo sretni čas nesretni kad padamo niže.
Što sudbinom zovemo odmotavanje je
Zacrtanog plana ili ples slučajnosti?
Ponekad pritisnuti bremenom teškim
Utječemo se nadi u nagradu
Za hrabrost pokušaja uzimanja
Uzda svog života u svoje ruke,
Potaknuti željom da tragove sreće
Ne izbriše pijesak na mrzlu tlu
nesklone nam zbilje.

Dani prolaze, život krivuda
Mjesec namiguje u vedrim noćima
Na san nas ispraća obećanjima vrlim
A kad kapci padnu, na jastuku mekom
Izdaja nas čeka tvrda kao kamen
Bolno nas osvijesti da ne treba vjerovati
Ni mjesecu koji u zvjezdanom društvu
Zaigran, na mnoga obećanja zaboravi
ni suncu ozeblom od
Uzaludnog rasipanja topline sreće,
Koja za mnoge opet tek iluzija bit' će!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.