Lorena Vojtić | Vapaj duše

Ovo ranjeno srce

satkano od bola,

zbog tebe je sada

podijeljeno na pola, 

a ti tražiš da se 

odreknem svega 

u što sam godinama 

slijepo vjerovala.

Dilemi koja 

mori duh

nema kraja,

i zato me prožima

neviđena žalost

izvan granica

zdravog razbora.

Iz dana u dan

proganja me

neispunjena želja,

okupana morem

kanulih suza.

Ja joj se ne mogu 

suprotstaviti,

jer bi to bila borba

s vjetrenjačama,

baš kao ona koju i

sam vodiš,

jureći za iluzijom 

minule ljubavi.

Kidam se iznutra,

gazim po sakramentu 

i obećanju što sam 

izrekla pred 

Bogom i ljudima.

Ovo ranjeno srce

satkano od bola,

zbog tebe je sada

podijeljeno na pola, 

a ti tražiš da se 

odreknem svega 

u što sam godinama 

slijepo vjerovala.

Lorena Vojtić

- Sedma zbirka;

Tminom okovani -

ZANAVIJEK

Ona nikad ne može 

biti potpuno sretna...

Za vratom joj 

već tisućljećima

diše neobjašnjiva,

ničim izazvana -

neprolazna sjeta.

Kontroverzna avangarda

sklona skandalima -

najbolji je opis njenog

buntovnog mladenaštva.

Hipotetski predodređena 

za uspjeh poetiziranosti,

doduše, posve 

mirne savjesti 

lomi oštra koplja -

tuđih podlih zavisti.

Nepremostive prepreke 

u trenu zaobilazi,

gotovo spasonosno 

ispisujući strofe 

svoje nekadašnje 

hipersenzibilnosti.

Tek usput, 

neki osmijeh traži...

Da malo prekine

tu mlaku tišinu, 

velom ogrnutu -

anksioznu agoniju.

Ali u okorjelom 

ljudskom srcu,

njega više nema 

ni za lijek.

Zanavijek, 

zanavijek...

- osma zbirka -