Petra Podhorsky | Bubnjanje, znakovi i katastrofa

  

Dragi „pljeskavci“ i „pljeskavice“, vrijeme je da nastavimo s romanom iz mojeg, iz naših života, s pričama koje se nadovezuju same na sebe. Kažu da život piše romane, pa tako ih piše i o gluhima, i za gluhe, a i o onima koji su svoje živote isprepleli s njima. Upala pluća ljetos okrenula je moje pojmove o ciljevima, uspjesima, donijela mi je poticaj da mijenjam svoj život tako da ga živim što je moguće proaktivnije, kreativnije i produktivnije.

I tako sam se javila Borisu, učitelju bubnjanja na djembe bubnjevima, koji je obišao mnoge osnovne škole, i već niz godina uči gluhu djecu i djecu s komunikacijskim teškoćama – bubnjati. Prije četiri do pet godina, kada sam počela živjeti u susjedstvu škole u kojoj su se održavali satovi bubnjanja, neka djeca , koja su rasla s mojom, uključila su se u tu grupicu. Odmah sam „začula“ KLIK. Dobila sam poziv za prijateljstvo, malo sam se začudila, ali ubrzo shvatila pa da, i ja sam gluho „dijete“ kojemu se nudi da nauči bubnjati. U čemu je fora?

Fora je u tome da i gluhi mogu naučiti svirati. Možda ne klavir, i violinu, ali mogu djembe bubnjeve, udaraljke, ili čak i bas.

Imali smo još jednog učitelja bubnjeva i drugih udaraljki u POU, sudjelovala sam jednom da vidim kako se tamo radi. Bilo je jako zabavno. I taj učitelj se zove Boris, i radio je samo s gluhima, odraslima. Odlični rezultati! Na žalost, nisam sudjelovala na koncertu koji je pokazao što su naučili, no saznala sam da je bilo odlično, o tome bih voljela čitati. 

Ne samo da možemo čuti glazbu kroz vibracije i ponoviti što nam je zadano, jer smo izuzetno prijemčivi za učenje, nego možemo i osjetiti tu glazbu kroz vlastitu kožu i živce ili što god od čega smo mi ljudi satkani. A to nisu samo ušne trepetljike. Dakle, muzika prodire kroz naše oštećene trepetljike koje su pojačane slušnim aparatima, i to čini na izravan način: lupanjem, ponavljanjem, zajedničkim i grupnim sviranjem, poticanjem i samim užitkom i radošću sviranja. I eto ti sreće.

Neću sad napisati priručnik – kako biti gluh, a opet biti sretan. „Sam naš put, put svakoga od nas, jest putovanje.“ Nema savršenog cilja koji se zove sreća, moramo pokušavati. Mene usrećuje glazba, i to više nego ikad prije. Ona mi je prijateljica kroz mnoge, ponekad monotone radne sate.

Prije svega, pokazao je i učitelj, svojim iskustvom sa tom dječicom.

„Zamislite samo: naučiti gluhu djecu da sviraju, i još k tome nastupaju pred publikom u krcatoj dvorani Lisinski. I mi „veliki“ smo zabubnjali, u holu Lisinskog, na pauzi koncerta (https://www.youtube.com/watch?v=kwxtixwncr0).

Taman sam se navikavala na svoju novu aktivnost kad je stigla vijest da se radi nova predstava i, evo, dva nastupa u razmaku od dva dana, nitko sretniji od mene. Čak sam se malo zabrinula hoću li sve stići, no, srećom, nije bilo u isto vrijeme. Sve je to bilo vrlo uzbudljivo. Odjednom su monotoni radni sati postali zanimljivi, ponešto pospana radila sam svoja 2-3 posla, no živjela sam punim plućima, bez ijednog tračka dosade, potištenosti, depresije… Čak su i poteškoće koje su me prije jako mučile nekako izgubile na snazi – i otkriće! 

Kako primamo poteškoće, tako ćemo ih i rješavati. One će jednostavno uvijek postojati, dolaziti, biti u procesu i odlaziti, zamjenjivat će ih nove. Nijednoj ne treba odviše davati pozornost. Treba jednostavno prihvatiti da je tako. Tu svijest je najteže steći, barem je meni bilo. Pomoglo je čitanje, vježbanje, molitva, meditacija, san, sanjanje i snovi, šetnje i dodir s prirodom, druženje, razgovor. No sada mogu reći da je sasvim poseban osjećaj kada se uspiješ smiriti – sviranjem. Aktivnim sudjelovanjem u procesu muziciranja.

Zahvalna sam na tome. I na ljudima koji su bili oko mene i pomogli mi (Boris, Angel, Goran, moja djeca, moji roditelji, sestre i svi koji su se smijuckali mojem bubnjanju).

Divim se načinu na koji sam došla do toga. 

Uživam u svojem novom životu! Uživam u prilici da se otvorim ulogama koje su me čekale na daskama, a možda i u daljnjem životu, koji ne mogu više zamisliti bez umjetnosti. Umjetnosti koja baš struji, baš kroz mene.

Sve vas grli i poziva na koncerte i predstave,

Vaša Petra