Osjećaš li povjetarac?
Koža blijeda, nabrekla.
Stisni se uz mene.
Danas ću drugačije.
Kažem to onako, smireno.
Vjeruj
ništa ne osjećam.
Svejedno me ne slušaš.
Šutim!
Nitko me ne treba.
Nema veze!
Telefoni na smetlištu.
Čuješ li zvona?
Najavljuju kišu koja danima ne pada.
Oprosti što smetam.
Halo!
Dobro jutro!
Gledam, ali ne vidim.
Slika je opet mutna.
Samo živim!
Tu sam, pored tebe.
U više ništa nisam siguran
ili možda jesam.
Ne sjećam se tko sam.
Čovječe, gdje sam?
Više ništa ne osjećam.
Ne osjećam, kažem i polako
hvata me panika.
Vjetrovi i dalje pušu.
Kažu, svježina će napokon doći.
Neka dođe, ja nemam ništa s tim.
Vjetrovi nose kišu,
nose pijesak iz pustinje.
Svejedno mi je. Neka bude što mora biti.
Nestajem u vremenu.
Stapam se sa zidovima.
Otvaram prozore,
dvije tri muhe ulijeću.
Želim ih zgnječiti, ubiti.
Tako su brze i dosadne.
Odustajem!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.