Božica Jelušić | Ždral od nesanice

To uvijek s jeseni dođe, da izgubljeno vraćaš,

I svoja teška znanja za male milosti predaš.

Ždrala od nesanice u prostor magle ispraćaš,

Kroz zahukano staklo idilu doma gledaš.

Hoćemo li se opet sresti, kad prođu tuge?

Ja ne bih da mi svijeću drže ledeni sveci.

Zaboravi me kao kofer kraj noćne pruge,

I da smo plamen bili, jednostavno poreci.

Razgovor jesenjih boja: šuškave žute afiše.

Ti si asirsko pismo, ja egipatski svitak.

Možda se naša povijest u sazvježđima piše:

Šaman je s kože skida, predviđajuć boljitak.

Očima raširenim pretražujem ti sjenu.

Natkrilile su vrane suho i umorno polje.

Znam da je sve već bilo, u nekom predvremenu,

Sve desilo se negdje i prošlo, mimo volje.

27. rujna 2023.