Bol se pojavila iznenada. U prsima, leđima i desnoj ruci. Bila sam baš na izlasku iz kuće u žurbi, kao i uvijek. Ne želim kasniti i nastojim ne osluškivati tijelo. Radila sam kao i uvijek, istim tempom i s istim osmijehom. Pod pauzom sam izašla na zrak. Nikog nisam pozvala. Trebala mi je šetnja. Nastojala sam ne misliti na tu iznenadnu i upornu bol. Trudila sam se misliti na more. Da, treba tajnici reći kad se spremam potrošiti ostatak godišnjeg odmora.
Vratila sam se u sobu i latila se telefona. Primijetila sam da me Višnja gleda s nekom nelagodom.
„Da, dvadesetprvi šesti do drugog sedmog. Hvala!“, rekla sam brzo kao da će to nekako pomoći.
„Većina je tražila nekako u to vrijeme, ali tebi će sigurno dati. Ti si tu najstarija.“ Rekla je Višnja bez zajedljivosti. Zapravo se u njenom glasu osjetila briga. Vrijeme je da joj kažem. Radni je dan već zašao u drugu polovicu, kad se slabije radi, a problemi se nakupljaju.
„Znaš, jako me boli desna strana, grudi, ruka, leđa. Nisu pomogli ni brufeni. Ne da mi se ići doktoru, a kažu da rak ne boli.“
Prije smo govorili kako je netko zgodan ili bezobrazan, a sada oko nas ima sve više onih koji jednostavno imaju rak. To im je glavni, zapravo jedini atribut. Bezvoljno sam dočekala kraj radnog dana. Uobičajeni osjećaj slobode u pola pet nije se pojavio. Dobro je da je petak. Do ponedjeljka ću se sigurno osjećati bolje.
Ali nisam. I djeci sam otkazala ručak da se odmorim. Ne znam je li im to teško palo ili im je laknulo. Inače sam ih voljela gledati za stolom kako slatko jedu i ne brinu ništa. Ovaj vikend nije mi bilo do tih slatkih trenutaka.
U ponedjeljak sam umjesto na posao otišla doktorici bez najave i primili su me. Mora da sam loše izgledala. Nekoliko uputnica za početak. Sve se produljilo i zakompliciralo u kaosu našeg zdravstva.. Godišnji odmor prešao u bolovanje.
I otkrili mi rak. Onaj koji ne boli. Nisam se iznenadila, ni prepala. Kad kreneš s nekim pregledima već pređeš na onu drugu stranu-na stranu bolesnih, na sve spremnih. Operacija. Dobro društvo u bolnici. Pet dana novog života. Divne žene, koje si pomažu i zafrkavaju se. Moj novi svijet? Ipak kad se sve to razišlo po svojim gradovima i za svojim terapijama, ostala sam sama s onim koji boli i kad ne boli. Prigrlila sam i bolest i bol.
Kad je trebalo ići na zračenje nije bilo druge nego reći djeci da to nije neka cista, već…
“ Mislila sam da ovo mogu sakriti, ali ne mogu.“, mucala sam. „Ovo moje je rak. Grudi su tu, fali manji dio jedne. Neću izgubiti kosu, samo bi se mogla prorijediti. Krećem na zračenje. Ne, ne trebate me voziti. Radite i živite svoj život.“ Vanda je teško skrivala suze, Vlatku su oči postale još veće, rogoborio je oko pomoći. Bilo mi ga je žao. Vanda će emotivnim ispadom sve riješiti.
„Jesi li rekla tati?“, pita Vlatko.
„Nisam, ali bilo bi pristojno.“
Zovem bivšeg muža reda radi. Kažem kratko, kao vremensku prognozu. Prvo muk.
„Kakvi su ti izgledi? Što kažu djeca?“
„Izgledi su izgledni.“, narugam se.“ Ja nisam. Djeca znaju i čini se da to dobro prihvaćaju. Nisam prva mama u takvom stanju.“ Uznemirila sam se. Kao da ga vijest nije ražalostila i kao da mu je svejedno. Rastavljena, bivša, mrtva - svejedno.
„Eto i to smo riješili. O svemu ću odlučivati sama. Zvala sam iz pristojnosti, ne trebam ništa.“
Laknulo je i meni i njemu. Otuširala sam se, oprala kosu, sredila nokte i htjela dobro izgledati. Za ekipu u čekaonici za zračenje. Grudi nisam pogledala. Desnu dojku doživljavam kao odgrizenu jabuku. Kirurg u Dubravi je rekao da će se popuniti jer tijelo ne voli praznine.
Evo me na Rebru u podrumu, u oblaku ionizirajućih čestica. Pokušavam čitati dok čekam, onda se moram razgoliti i nevidljivi lijek krene nešto raditi u mojem tijelu. S vremenom mi postane mučno, ali svladavam to. Dok terapija traje u hladnom podrumu ja mislim na more, kako u njega uranjam i molim ga za zdravlje. Ne znam kojem svijetu pripadam.
II
Otputovala sam u Lopar. Kupala se samo predvečer. Nekad sam u to vrijeme trčala stazom uz more. Ali ne čeznem za tim. Čeznem za izlazom iz ovog tijela, čeznem za poezijom, koja nema veze s mojim životom. Odjednom čeznem i za ljubavlju. Pogledavam muškarce na plaži, u gradu. Zaboravila sam na njih i sada su mi strani. Samo su u snu ono pravo, ono dobro. Sanjam prekrasne susrete. Čisti osjećaji, kakve ne možeš osjetiti u pravom svijetu. Znam li ja koji je pravi?
„Čuj, draga, došla bih tebi na jedan dan, prije nego odem bratu.“, iznenadi me Višnja. Baš i nisam bila spremna na ičije društvo, ali ovo se nije dalo izbjeći. A i lijepo je od nje. Od bolesnih se uglavnom bježi.
I evo nje, javlja se, propituje detalje do kuće. Zagrlile smo se, obje s knedlama u grlu. Svoju nisam očekivala. Brat je izašao, pružio mi ruku. Srdačan blagi stisak. Imaju iste sivo plave oči. „ Dolazim po nju u deset sati navečer. Je li to u redu?“ Bilo je u redu i lijepo i svježe i zdravo i muževno. Bože, nadam se da nisam buljila ili pokazala zbunjenost.
Provele smo neočekivano lijep ženski dan. Pitala je za brata, sviđa li mi se, jesam li ga takvog zamišljala. Nisam ga uopće zamišljala, a sad mi je još manje trebalo ikakvo razmišljanje o njemu.
Došao je u pola deset. Još se nije posve smračilo. Pozvala sam ga na malu večeru, premda sam bila nespremna na društvo i mislila da sam odbojna. Da se moja bolest može vidjeti, osjetiti, namirisati. Vedran je upotpunio taj dan. Ozdravio ga. Višnja je pospremala kuhinju i pustila nas dvoje da pričamo.
„ Pišem pjesme.“, rekla sam. A to sam inače skrivala. One su bile moj izlaz iz ružnoće. Iznenadila sam više sebe nego njega. „ Pa volio bih ih pročitati.“, rekao je obazrivo. „One su samo za mene, barem zasad. Nisam ih trebala spomenuti.“ Zar se ja to pravim drugačijom? Osvajam li tog čovjeka?
Krenuli su u Rab. Mahnula sam im s verande, skinula se i po mraku gola otišla pod vanjski tuš. Voda je bila prohladna i to mi je godilo. Legla sam polumokra, sanjala sam ljubavni, erotski san. Kad sam se probudila nisam bila sigurna je li onaj koji me u snu grlio bio Vlatko. Ima lijekova koji znaju izazivati takve snove, a i naglo mršavljenje.
Dugo sam pila kavu, uzela knjigu, ostala pola dana u spavaćici, ali ne onako bolesnički, nego zaneseno. Zatekla sam se u čežnji za društvom. Tri godine nakon rastave, nikog nisam trebala. Društvo na poslu bilo mi je dovoljno. Da nazovem Višnju da opet dođu? Moram ovo prespavati. Kamo srljam? Opet moje opojno druženje s morem, jedna tiha večer na ležaljci na verandi. Gledala sam nebo i razmišljala o tome što me obuzelo. U krevetu sam se nadala djevojačkom snu i nije izostao.
Nazvala sam Višnju i pozvala ih da dođu opet kad god. Evo njih za sat vremena s brdom hrane, smijeha i ležernosti. Kad su odlazili, šapnula sam Vedranu da jednom dođe sam. Došao je iste večeri. Ako to ovako rade lake žene, bit ću laka i briga me. Bila sam začuđena da ga privlačim ovako obilježena. Ostao je cijelu noć uz piće i priče i povjeravanje. Nisam bila spremna na seks, nisam trebala objašnjavati. Boji li se i on?
O da, bojali smo se oboje kao djeca. Ali smo same sebe ulovili u klopku, baš kao djeca. Koju večer poslije. Jedva da sam osvijestila da moja desna dojka nije bila odgrizena jabuka. Samo manja nesavršena jabuka.
III
Zagreb. Odlučila sam vratiti se na posao. Nazvala sam prvo Višnju. „Čuj, mislim da se u utorak vidimo na poslu. I mislim da znaš da smo Vedran i ja bili skupa tamo na moru. Ne znam što će biti kad prođe čarolija ljeta.“ „Hodanje u Zagrebu.“, veli ona. „Već sam mislila da s tobom nešto nije u redu. Samo mi probaj povrijediti brata!“
A sad djeca. „Vandice, evo mame doma. Da, dobro sam i spremam se raditi. I da, našla sam si dečka.“ „Mama, samo nemoj reći da je neki stranac. Ili još gore, galeb, Mama, pazi molim te.“, nije joj se vijest svidjela. Mama i ljetna avantura! A sad Vlatko. „Javljam se od doma. Dobro sam i poletna sam i bezobrazna. Našla sam si dečka, imala romansu, a nastavak je u Zagrebu.“ „Tata je pravi kreten, ali nisam baš sretan s tom vijesti“, rekao je nakon nekoliko sekundi.
Svi imaju neki svoj stav o mojoj ljubavnoj vezi. Naravno! A ja nikad nisam bila sretnija. Samo da Vedran nazove. Ja neću prva, ni mrtva.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.