Mate Milas | Ne čujem više duše molitava

Bože, svu onu živu djetinju nadu
Po zgarištu tražim ko ostatke doma
Dok i zadnji spomen sumnje ne ukradu
I ne bude ničeg među nama dvoma

Bože, ja ne čujem više duše molitava
Nit sela ni zvonika, nit oca ni majke
Tek djetešce pamtim kako mirno spava
Uz romor očenaša, uz šapate bajke

Bože, sve strahove svoje ostavljam sebi
Ne mògu utkat strepnje u ruha rituala
A znam da Riječi tješe i opet dao sve bi
Za blagoslove davnih dječjih ideala