Lorena Vojtić | Morani

Sestro hladnoće jezera,

nema te da ti 

istočim dušu u pehar

jasne slavodobitnosti i 

filozofskog trijumfa.

Kraljice snježnih obronaka,

mi smo kao crna 

i bijela magija

od istog krila satkane, 

drugim stranama 

svijeta podijeljene.

Glas ti više ne žubori

mjesečevim pjevom,

i smeđa kosa ne dodiruje 

krajeve zvijezda

znanih samo sjeti,

satkanih po tvojoj mjeri.

Gdje si se skrila?

Znam da si 

se nastanila 

u drugim tijelima,

i okovala ih 

vječnim mrazom

stoljetnih tugovanja.

Ovo nedostajanje

huči poput otrova u 

probodenim grudima...

Nestaješ već godinama,

a i dalje si u svakoj 

galaksiji prisutna.