se svi prijatelji odsele u dženet
ili u čekaonicu za duše.
Kad jos jedino sa kornjacama
budemo mjerili dužinu preostalog života
kao čarobne zemlje
u kojoj smo bili prinčevi i princeze koji su
jeli sunčev prah.
Sjećat cćmo se svojih laganih nogu.
I one velike ljubavi koja je trebala doći
kao nepostojeći oblak
cija je samo jedna kiša
mogla spasiti cijelu žetvu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.