Mario Kovač | Dalmatinske ruke

Kroz stoljeća duga

Što za milost

Nikada znala nisu

Nastavlja se pripovijest

Izrečena bez glasa

Tihu pričaju priču

Ruke hrapave i čvrste

I pod grubom kožom

Nabrekle su vene

Poput korijenja loze

S kojim kao da

Odavno su srasle

Kamenu tvrdom

Život su dale

I nikad zaliječeni

Žuljevi na dlanu

Poput godova su

Što bilježe godine

Ove povijesti patnje

Sada već slabe

Dok mrežu ribarsku pletu

Nastavljaju pjesmu

Nikad zaboravljenu

Othranile su naraštaje

I ponos svoj zadržale

U sjećanje postojano

Neka urezano bude