Moja kuća izgleda ljupko, a teška je, pre teška. Od ljudi, knjiga suvenira i ručkova. Tavan je pun krame i alata, kojeg je tisuću puta više nego volje da se nešto napravi ili barem popravi. I mojih cipela, koje više nikad neću obući. I podrum je pun. Vrtnog alata, onog prljavijeg. Odavno se na njemu posušio znoj. Tu su i kante stare boje i one od „Čistoće“ , „Č I žute i plave plastične vreće za reciklažu.
Da nema opojnog mirisa đurđica, što rastu uza stazu, izgradila bih rampu s krova do šume. Da ne vidim i ne čujem. Sa mnom samo Svjetlonoša.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.