U čaroliji nekoj divnoj...
kao da se samo šale...
ustale su, podigle se...
tri glavice bijele, male...
Na zubatom suncu zimskom
one kao da se nečem' smiju...
Na zrakama škrtim, blijedim
kapice svoje griju...
Sagnuh se, dodirnuh nježno
te latice krhke, glatke...
U travici stisle su se...
tako mile, tako slatke...
I tako... u to hladno jutro...
ovom svijetu punom zla
čudimo se, gledamo ga...
moj najdraži cvijet... i ja...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.