Ivan Meroveus | poslijepodne sutrašnje zore

počet ću pratiti
mriješćenje zviježđa
po raspršenoj mliječi svemira
zaviriti sutrašnjem danu
u fragmente zamaha krila ptica
prethodno rastjerat ću sve crne mačke
iz vidokruga sjećanja
i dočekat ću se. povjerovat ću.
obećanom praskozorju
ovaj dan gromovnika
središtu grmljavinskih ciklusa
dovučen je poput kometa
iz Oortovog oblaka
gorjet ću
izgorjet će se.i neka.
glas neka plamti riječju
kad orbite se sretnu
i slanoćom krvi proključaju maglice
ovo vrijeme bljutavog je okusa
i teško se diše njegov hod
ali što je veće pogledu
ako obzorom san mu slijedi se
sunčevim zenitom
i jutarnju zvijezdu dočeka?
ne ponesi žigice. upaljač.
slanoćom rose već gorjet će dan