Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 10. studenoga 2022.

Tomislav Dretar | U mutnog svjetla okrutnom raskidu

 

Ti si otišla i moju sobu ispunjava praznina.
Ni jednu jedinu riječ nisam trebao čuti
Da bih znao da tvoje lice ni bora jedina
Nikad više u sjeni neće sebi prisvojiti
Blagi i mlaki dah da se otjera samotinja.

Iz samoće, iz mučanja, grubim odstupom,
U mutnog svjetla okrutni raskid
Ulazi mi u sobu svijetlo-žuto
U bujanju na izludjelom platnu
Iz Van Goghovih Suncokreta
cijepajući se u zrijenju

Kao kad ti ostavljaš me prepuštenog
Slikama iz sjećanju gotovo svetog
Povijajući me na koljenima ukrućenim
Pred ikonama mojim udesom prokletim.
Potom one su došle sa svih strana
Te boli kao zastava njihova razvijana.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.