Željko Bajza | Kakovo nam se vrijeme pokazuje

Pitanje je kakovo nam se vrijeme pokazuje? Ja kažem neka bude kako god hoče, samo bi moralo cijelo ostati. Dobro vrijeme čini plodnu zemlju, sunce vedri, oblake razganja, nebo razgaljuje. Kakovo ti ljeto teče, takva se pogača peče, a kad najbolje igra teče, obrnut joj moraš pleča, jer nikad ne znaš što večer sobom donese, kada naginje dan na mrak. Jer dođe drugo vrijeme u kome žalosti padne breme, kada turobna postane duša tvoja, a sreča se promijeni ili je zmanjka. Dođe tako hman vrijeme, zburkanje, zmutnja i vihor. Znati je treba da na oštrine britve stoji i sreča i nesreča. Život čovječanski se okreće kao igra s kockama. A kad nit zelenog lista, niti sunce kad ne blista, kada od zime je treba drhtati, onda treba drugu popijevku zapjevati. I za zimu i za noč se treba pripraviti. Zimu treba s hranom osigurati, a protiv hladnoče se s bundom brani. Naglo je voda zemlju poplavala, a ja na pol živ na pol mrtav, ali svinjen nikada nisam bio. Ni jedna me još nije polupala noć. Ljudski bijes izazvan nepravdom ne može predvidjeti svoj put. On je nesavladiv riječima ga je nemoguće zaustaviti, a pozivanje na razum samo ga uvećava.

Početkom sedamnaestog stoljeća jedan je od Draškoviča zatražio da se donese zakon koji će zabraniti feudalcu da silom vraća odbjeglog kmeta. Mnogi su tako otišli i što se dogodilo razvio se Varaždin. Ne nije sve proizvoljno što ne ide u tvoju sliku vječne borbe između onog koji ima i onog koji nema. Ovdje je rad i samo rad bio kriterij po kojem se rasuđivalo, a kad tog suda nije bilo onda je planula buna. Ni Gregurić ni Gubec nisu bili siromaci. Posljedica tlake podložnosti i ovisnosti o vladaru posljedica različitih ograničenja, potiskivanja ljudskog u čovjeku, svođenje na životarenje je vidljiva i danas poznati jal hrvatski jal zagledavanje u tuđe dvorište svadljivost i parničenje.

Kad serditost pamet vlada serce bolje jad podbada. Parničenje nije uvijek znak zaostalosti nego obrnuto znak poštivanja zakonitosti. Stavljanje pod zaštitu zakona je ipak bolje rješenje nego korištenje nezakonitih sredstava. Morate znati da porodica od deset članova koja živi na tri četiri jutra zemlje i održi se da je ta porodica izdržala kušnju vremena i povijesti ali iz svega nije izašla bez ožiljaka borba za pedalj zemlje ima svoj smisao svoje ako hočete opravdanje koje nadilazi naše spekulacije o karakteru čovjeka zavidnika ili parničara. Znam da se nagađati s jednim osornim i samoživim plemstvom ili bilo kojom vlašću ne može ukoliko ona vjeruje da je data zauvijek i da bolje od nje nema, ali ni jedno se nasilje ne suzbija nasiljem to valjda znate ne uči nas to povijest niti nam je za to potrebno čitati stare knjige i prebirati po požutjelim stranicama kronika. Što preostaje ako nema nikakvih drugih mogućnosti ako vlast nije ostavila mogućnost da se ispravlja da se mijenja ili da ustupi svoje mjesto onom tko će naći rješenja preostaje samo sila.

Pitanje je staro koliko i svijet. Ne treba postavljati pitanja na koja nema odgovora. Ona zapravo i ne postoje. Onaj tko razumije bit ljudskog postojanja ne postavlja pitanja na koja nema odgovora. Ima mjesta traganju istraživanju ali postaviti pitanja na koja se samo oružjem i nasiljem može dobiti zadovoljavajući odgovor znači vrtjeti se u krug. To hoću reći. Ostavimo pitanja časti dostojanstva slobode istine i pravde po strani ako ispostavljanje istih znači krvoproliće. Ovo nas nije naučila povijest ovo i sami znamo ali nas nažalost nagomilan očaj strepnja, a i želja za vlašču tjeraju da znanje svijest zamijenimo bezumljem.