a nije dopušteno riječima dodavati
onome što između njih
pričalo bi rječitije od bilo koje očekivane istine?
trebao bih šutjeti
podnositi mjesto koje je određeno naumom vremena
i mahati bijelom zastavom
svaki puta kada prkosna ćud
poželi pobjeći iz stiješnjenog prostora
trebao bih ne dopustiti joj bunt
koji mogao bi ugroziti
zajedničku zonu komfora
i ne slušati joj pozive
iskradanju iz idiličnih rutina
zadovoljstvo moje izgubilo je lice
stavio sam masku erodiranog izražaja
i zaboravio dodire
što mogu ozariti pogled
a nekad bili su s dlanovima pruženi
rukovanju azuru
i, prisjećam se, raskriljavali su
očima zlatnožut obzor
kamo moglo se dospjeti
pucketanjem prstiju
nije bilo barikada
zagađenih minskih polja
nije bilo prijetećih solilokvija
koji vodili bi stratištu
nije bilo ničega
što bistru namjeru
moglo bi zamućivati
napisavši ovo
tii si se već borila s eruptivnom crvenom
na podlozi pregnantne tame
stavila si pticu ogoljenim granama
i zaglušila joj glas akordima klavira
uzalud su se šiljci kljuna propinjali
nema joj vremena
već se preobrazila u sjenu
kojoj pjev nedostaje na nadlaktici
nema se vremena
i grčevitiji stisak otkrije
uperen malen pogled nekamo dalje
što se bez objašnjenja
zaustavlja i ponavlja
najednom drugi je reljef
druga perspektiva
ples je naopako
i nei, nije finale!
kad glas izostane uhu
kad nije dodir kože do damasta
uzmi demiurga
koji razdvojit će Crveno more
visoko podignutim rukama
i povest' ispunjenju
pozovi Hiramove neimare
tek slijedi podizanje
razrušenog hrama
i blagovanje Sunca na oltaru
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.