oči zamotane u najlon
a moraju vidjeti
da navlaže suho korijenje
uraslo u jalove vizije
usta zapečaćena iznutra
a moraju puhati
da rasplamsaju
tinjajuće reflekse nagona
u sivom pepelu razmišljanja
za hladne dane
kad umre sunce
u svojem zadnjem
valjanju nade
preko sve tužnijih planina
za još hladnije noći
kad mjesec okrene
svoju tamnu stranu
iz osmijeha zine
lakomo proguta
i istrijebi sve
do zadnje sjene
za doba mrmora tame
dok puzat će sporo
po izlizanoj koži zemlje
u koju ćemo se presvući
i skriti se
kao što smo se krili
u sigurnosti prve majke
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.