Kitana Žižić | Ciklame ili viole

Dok jedva čekam da prođe 

ova godina bolnih rastanaka

i ispraćam drage na duge staze

s kojih se vratiti neće…

bez predaha da se duša odmori,

tjeskobna a vrlo stvarna

misao me pohodi i zagolica:

mogla bih i ja uskoro na put.

Ako poziv stigne i bude iznenadan

želim da znate koji trebate znati:

umjesto predivnih crvenih ruža

hoću ciklame i to poljske.

Ako to bude s proljeća

javite Šulencu iz Vrhnike,

on će znati gdje ih ima.

Ili stručak mirisnih viola

kakvih je bilo nekada 

u hvarskom parku blizu Mandraća.

Njih će pronaći Mirela, 

koja iz kamena može vodu iscijediti

i napojiti žednog namjernika.

Ciklame ili viole neka budu sa mnom.

Lakše ću otići lebdeći mirisnom izmaglicom

okupana rosom iz kamenih gromada škoja.

Treba mi još samo pjesma 

kad sam dijete bila i „šetala bosa“,

rasla nesputano sretna

„u tihoj dolini našeg sna“.

I ljubav onih koje volim

i koji vole mene.