Godine prolaze, lete pedesete
A još sam dijete koje traži
Nepostojeću igračku u tajnom
Vrtu dvorca iz bajke, sanja
Vječnost ušuškana u krilu majke...
Ne primjećujem lagane bore
Meni ne smetaju, licem se šetaju
Poigravaju se slovima tuge
Što nisam k'o druge crnogorske
Žene obične svemu vične
Osim prepoznavanja čudesne snage
Beskrajne Prustove rečenice
Izopačeno Odetino lice
Ucviljen glas, preklinjući pogled
Moli za spas Svanovih istinitih
Fantazija... zmija u njedrima
Maše jedrima riječi koje
Razdiru srce i truju dušu...
Patnja urezuje krst na čelo
Svirepog prijatelja, razapeta
Želja pokušava da uhvati
Sunce
Reži srce... ne mogu da se oporavim
Od života sa tobom...sa sobom
Sebi tuđa u avliji prepunoj rozog
I crvenog cvijeća ... ti nisi moja
Sreća, ni jutro, ni dan… nezaboravni
San jezdi u purpurnoj, rumenoj zvijezdi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.