Milan Novak | Anđelka Korčulanić: Bit će ti žao

»Osušeni poljupci u pijesku«

Metaforički i u slikovitim sjećanjima reflektirano lirsko razmišljanje i utjelovljenje kulta ljubavi, kulta tijela. U prizvuku koji u nekim pjesmama postaje glavni krik, moguće je razumjeti ocjenu subjekta prvog lica kao osobe koja je zaslužila više. Koja je ponudila više, više ljubavi, ali nije dobila pravo ispunjenje, zadovoljštinu. Nerijetko se pjesnički subjekt uzalud obraća tom neimenovanom, toj prošlosti, tom neponovljivom. Fizički užici previše su zasjenili obje osobe željne ljubavi. Čini se da je prava emocija pobuđena u vezi jednostavno izblijedila u nemar. Nastali cvjetovi pustinjskog cvijeta sušili su se jedan za drugim, a da autorica nije ni shvatila zašto. Neprimjetno su se pretvorili u kamen, u zrnca pijeska zalijepljena strašću. Pjesma BIT ĆE TI ŽAO, po kojoj je zbirka i nazvana, jasno ilustrira ovu dilemu: »…/ Zbog tužaljke mora / bit će ti žao u vrijeme oseke, / kad vrata srca ogluše na kucanje vjetra / i moja krhkost poprimi oblik sna, / kad rukom dodirneš prazninu / hladne posteljine na drugoj strani, / šutljivo snježno polje / u tami, bez tragova stopa, / bit će ti žao što nisi mogao / voljeti me više.«

U ciklusu U RODU S MOREM autorica uspijeva izraziti svoj najsuptilniji stav. Odnos prema moru. Gola duša, koju vješto skriva od svakoga i od svih, otkriva se pred morem. Ne skriva ništa od mora. Pjesme u ovom ciklusu nisu samo hvale moru, one su razgovori, istinski dijalozi bez riječi, puni zvukova i otvorenih misli. Predana i sretna, autorica u pjesmi ZA STOLOM S MOREM SUČELICE piše: »…/ Razumijemo se more i ja, / mi smo svoji. / Ja mu nazdravljam čašom plavca, / a ono mi pjenušcem zalijeva noge, / oči u oči gledamo se netremice/…«

Iznenađenje su donekle pjesme prikupljene u ciklusu SUTON U ZAVIČAJU, gdje se ističe angažirana pjesma BALKAN. Kritički prema odnosima, međuljudskim, susjedskim i međunarodnim odnosima, autorica ne bira između gorčine i optužbe, već koristi oboje: »Na Balkanu su mrtvi od živih življi, / svadljive sablasti u mračnoj balkanskoj noći./…«

No, kao u pomirenju sa svijetom i sobom, Anđelka Korčulanić na kraju zbirke združi nekoliko tihih pjesama molbi i mira. Zrela poezija s jakom osobnom notom misaone pjesnikinje: ČEMU PJESMA »//…ako vjetrovi zlatni češalj / za misli o ljubavi u džepu mi ne nađu / i na lice ti ponekad ne donesu / nezvane kapi kiše mlake? // Čemu pjesma?«

Hrvatsko književno društvo; 

Rijeka, 2017