Da što će im uopće svijet?!
Da zašto im treba svijet ako im sesija nije u njemu?!
O, mašto! Tek tako zar cvijet!? Regresijom bdjeti poemu?!
No, dašto, sad pasije snijet zasnuje busiju svemu.
________________________________________________________
* Prvi je red gotovo doslovni citat onoga što je prethodne večeri Homo sapiens izgovorio na državnoj televiziji (izvorna objava: Kvaka, 28. veljače 2022.).
(Pietra Una Volta Calma)
Stijeno, nemoj!
Stijeno, nemoj nam orati ranu! Nagrizati branu,
po treći da prsne nam put. Premda, doista, bijasmo trut!
Zamijenismo pašnjak za snove; na greškama slagasmo nove;
u žudnji na živo razjedasmo tkivo ništeć i sebe i šar;
sjajne šanse za sklad alijanse bjehu žulj, svima neželjen dar;
dobre šanse kroz prazne seanse uze mulj žića samo za ćar;
zdrave šanse u sjaj dekadanse – taj bješe korak u neviđen kvar!
Sad slabe šanse nam važu nijanse: zar pleše čovjek da kreše car?
I što bi sad htjeli kada zdušno smo spleli stanje za vječni nam sram?
No, što bismo htjeli kad svoj mućak smo snijeli u ranjeni hram?
________________________________________________________
* Tekst je nastao u mislima s pjesmom Đorđa Balaševića “Uticaj rođaka na moj životni put” s albuma “Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu” (Rani mraz; PGP-RTB, 1979.).
(Bez Imen)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.