N. Š. T. nije samotan čovjek, naprotiv. Ovdje ga vidimo kako je na tren sjeo na klupu i zagledao se u sebe. Pred nama su šezdeset i četiri riječi i osamljene svaka na svojoj bijeloj stranici. Prevladava abecedni poredak no Zavičaj je ipak na početku, a Izvandomovinska domovina na kraju. Možda zato jer mu je „u zavičaj zavita duša“, a domovina izvan domovine je čežnja i žudnja, nešto kao portugalski fado i saudade. Ponekad iz reda iskače ili peko reda uskaču kišne gliste kojima je Dobar dan samo kišni dan, Vremenska musaka složena od "reda oblaka, reda sunca, reda kiše" ili Kapa koja iscuri u kapljičnoj onomatopeji. Prevladavaju ipak opća mjesta i teme kao Bol, Smrt, Čovjek, Žena , Majka, Ljubav, Pravda, Dokaz,... destilirane i rafinirane piščevom analizom i sintezom ili pak prožete zavičajnom i obiteljskom anamnezom. Autor sve to duboko promišlja i ćuti, ali ne šuti. Šutnja nije dio njegove prirode. Dokaz tome su brojne skladno složene priče za sve uzraste. Romani i poeme. Stih i proza.
Takav je Nikola Šimić Tonin.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.