Kroz ključanicu | Renata B. Obrljan

Renata B. Obrljan rođena je u ožujku 1989. godine u Koprivnici. Po struci je komercijalist i živi i radi u rodnoj Podravini.

2016. godine osvaja nagradu za vilinsku priču, a 2022. godine objavljuje svoj prvi roman Besmrtnici.

Voli sve magično i mistično, povijest i vampire, a pisanje joj je poput rasplitanja zamršenih kablova u glavi. Uzori su joj veliki G.R.R.Martin i J.K.Rowling, a Miles Vorkosigan jedini super junak. Njezin roman prvijenac „Besmrtnici“ objavljen je u veljači 2022. godine kod Naklade Cranium. 

Tko je Renata B. Obrljan u privatno vrijeme? 

Volim čitati, gledam serije, strastvena sam oko prikupljanja korisnih i beskorisnih znanja, istražujem random mjesta na google karti. Obožavam povijest, fan sam mačaka, iako imam i dva predivna psa. Volim sve zapisivati, uvijek radim nekakve popise i  imam penkala s kojima lijepo pišem i ona s kojima ne pišem lijepo.

Kako si s odvažila na pisanje romana i odakle ideja?

Oko pisanja romana nije bilo mnogo dilema. Imala sam ideju koja je s vremenom rasla i postajala kompleksna i samo sam ju željela staviti na papir da ostane zapamćena.

Samu ideju sam dobila čitajući knjigu u kojoj su akteri djeca bogova, ali ne i sami bogovi i čitav njihov svijet. Tako mi je palo na um da bi bilo zanimljivo to učiniti onako kako ja to želim i kako zamišljam.

Kako bi u pet riječi opisala svoj roman?

Intrigantno. Mistično. Zavodljivo. Slatko. Dramatično.

Imaš li kakve navike kod pisanja?  

Slušam glazbu. To bude neki trenutni omiljeni bend i obavezno preko slušalica. Pozadinski zvukovi me često dekoncentriraju, posebno kada pisanje ne ide onako kako želim. Tada glazba zna biti i inspirativna.

Koji je najzahvalniji dio pisanja i objavljivanja romana, a koji najteži?

Za mene je svaki dio pisanja i objavljivanja romana gorko-slatki osjećaj. Razrada radnje romana pruža mi neopisivo uzbuđenje jer tada mi je i samoj sve još nepoznato i iznenade me neke ideje. Samo zapisivanje i stvaranje suvisle radnje je terapeutski i oslobađajuće, jer zna biti teško sve to držati u glavi. Ali ponekad pisanje dovodi i do frustrirajućih osjećaja zato što je ponekad nešto teško dočarati ili tekst ode u krivom smjeru. Objavljivanje romana za mene ima pozitivne učinke jer znam da sav uloženi trud nije uzaludan. No, moram priznati da se pomalo plašim kakav će odjek moj tekst imati na čitače. 

Kad bi dobila priliku ponovno pisati svoj roman, bi li išta promijenila? 

Možda tek koju sitnicu, jer sam zapravo jako zadovoljna sa svime što sam uradila. Možda mogu reći da sam čak to i odradila – ponovno pisanje. Kako je stvaranje ovog romana bio višegodišnji proces, dobivala sam nekoliko puta ideje koje su poprilično mijenjale radnju knjige i onda je trebalo krenuti s pisanjem skroz ispočetka kako bi se sve lijepo posložilo. 

Tko te inspirira? 

Inspiraciju najviše nalazim u stvarima i pojavama, rijetko su to osobe. Inspirira me mistika, natprirodno, mitologije, povijest i prošla vremena, neobjašnjivo i nepoznato.

Što bi poručila mladim piscima koji tek traže svoje mjesto pod „književnim nebom“? 

Kako sam i sama tek od nedavno objavljeni autor, znam da tu nema nikakve tajne. Potrebna je ustrajnost i volja, i ako se nešto zaista želi, uvijek se može pronaći način.