preko bijele ledine
stigoh do rijeke
što sada
tek je potok
paradoksalno
kao i vlastita ambicija
Iz korita strše grane
poput bodlji
i jedva da vidim
snove iza njih
Rasute figurice od porculana
zarobljene u kavezu od stakla
čekaju da ih netko
čekićem razbije
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.