Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 21. veljače 2022.

Miljenka Koštro | Materina rič


Materina rič
Topline puna
Protiče plućima
Srcem i dušom
Jednostavna, ushićena
Strpljiva, svečana
U ušima zvoni
Ljubavlju pletena i vezena
Čobanska
Seljačka
Radnička
Gospocka
Hercegovačka
Uglađena
Naša
Hrvacka
Stolićima kroz ponore ponirala
Na izvorima izvirala
Napajala plavi plašt
Iznad nimih zvonika
Pismom začinjena
S okusom samonikle ljutike
I mirisom mesliđana i smilja
U uspavanku i snove utopljena
Živa, likovita
Škropljenica duše
Pobožna, isprid, na križu Krista
I isprid bezumlja, ostaje čista
Materina rič, brimenita
Nikad zaboravljena
U molitvu uronjena, spontana
Uvezana koncima sudbine
Tu je, u nama, oko nas se vine
Prinili smo je priko praga
I pustili
Da protokom vrimena plovi.
Svako slovo je klica,
Cvita rič ko
Duovna snaga
Materina rič
Pritočena u priče
Stine s puta ti miče
Ispuni i ono što ne obeća
Od strava veća
Klija i klasa i cvita i grana
U grlu diteta, unučeta, praunučeta…
U vrtnji vrtena
U pređu ispredena
U pletivo upletena
Materina rič
Brušena brusom vrimena
Čista iskonska jasnoća
Zvoni glasom njezine duše
Prilije se priko ruba vrimena
U brezvrimenskom kotaču zaklokoće
Zažmikće u koraku
Na kamenu nikla
Pukotine vrimena priživila
S kamenom svikla
Pritočena u priču
Kapljicu i ‘uk
Bukti žarom života
Nikne ispod drače
Odjekne priko plota
Ispod suvozida jekne
U trsu odmori
Kanjonima duše žubori
Skupljena u rukovet šutnje
Kane u slapu patnje
Dođe ko likarija
Raširi ruke cvatnje
I zagrli vičnost
Materinu rič
Ni nevrime vrimena
Izilo, ni popilo, ni slomilo nije
Tu je u zvuku i muku
Poslen i prije
Oko tebe nevidljiva treperi, bdije…
Po njoj si to što jesi
Zagrli je

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.