Ivan Meroveus | Povjetarac

Tko sam?
- osionosti predan, prijekore sili upućivati?;
što sam?
- prašinom otkan, vjetrom se pratiti?

Sluh svijeta
ne počiva na mojem jeziku,
ravnom tišinom
uvijek sunovrati se odjeku

i smisao svega
po rasutoj svjetlosti posvuda
ostaje mi uvijek
u tami kuta netaknuta posuda.

U opsjeni uma,
s osjećajem raspetim do njega
iz znoja tijela,
slušam šapat s usana svega;

kao povjetarac je
što osjet žedan na kamenu miluje
i razumu koban udarac
kad naivno šaptu tom vjeruje.