Jednom davno
Jedna B.
Koju sam poznavala
Uporno je govorila "noćom"
"Noćom dok spavam..."
Ne noću, nego baš noćom, tako je govorila
Donijela je iz nekog malog mjesta ispod planine
Odnekud tamo otkud je bio i Branko Ćopić
Svoj naoko grubi lik
I svoj tvrdi izričaj
"Noćom"
A ja sam oduvijek bila jezična čistunka
I tako sam joj prigovorila
Rekoh, kaže se noću a ne noćom
A njoj bilo žao
Ogriješih se o nju
Kao i o mnoge druge u životu
Bezrazložno
Jer bili su bolji od mnogih koji su znali ispravno govoriti i pisati
I sada
Noćom
Dok mi bolna koljena ne daju spavati
A noć se omotala oko breza kao nit vune oko vretena
Govorim glasno
Nakon toliko godina
Baš ti je dobra bila ta riječ noćom
Okrugla poput slatke bundeve ujesen
I umirujuća poput lipova čaja
I znaj
Da te se sjetim ponekad s blagošću
Noćom
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.