Kitana Žižić | Jer sve je samo trenutak

Zar ne osjećaš prolaznost vremena

Propadanje tijela

Nestajanje u prahu i pepelu

Postupno gubljenje osjećaja

Otkidanje dijela osobnosti

Zamiranje srca

Prijevare nove i prijetnje stare nemogućih snova?

Zar ne vidiš da nigdje nema

Bijega, utočišta ni dovoljno ljepote 

Za nas, za samo tren?

A ti želiš čitav dan!

Zašto ne pokušaš uloviti 

Pticu u samotnom letu

Da osjetiš svježinu, žeđ i čežnju krila njenih?

Zašto ne odgovoriš na nijemo traženje

U pogledu mom

Da i sam možda odgovor nađeš?

Zašto ne ubereš sneni pupoljak

I ne zaroniš u uzdrhtali miris

Da zajedno prosanjate beskrajnost trenutka?

Zašto me ne prigrliš na grudi svoje

Da ne zalutam stazama noći

Prije nego upoznam buđenje dana?

Jer,…

Nema trajanja,

Nema postojanja,

Sve je samo trenutak življenja,

Trenutak zanosa prije umiranja,

Trenutak koji treba biti prepoznat

Ili

Će umrijeti,

Nestati zauvijek,

U magli neshvaćanja,

U bunilu molitvi,

U tapkanju u mraku…