ne oprosti mi, draga
ovoga srpnja posljednji Thorov dan
što rano noću jutrom me obasuo
divljom nježnošću uzdaha
sve pogrješne riječi bile su utišane
svaki pokret misli rasprsnuo se s njima
i godilo je to beztežinsko stanje
bez namjere usiljenih manevara
tek sva si bila na usnama uglazbljena grlom
poput božura s flanelskim laticama
i treperila si dahom prebirući po njima
bio sam na obrazu preblizu obrazom
hitra dijagonala do amigdale
bio sam burzovni mešetar na vrhu zgrade
uz skamenjenu vodorigu i čekao sam joj pokret
s kojim razvila bi krila
i potopila svako dočekivanje tlu
tada mogao bih zaplivati do razgolićenosti atola na Maldivima
gdje visoko plavo gore
isto je dubokim bistrim dolje
i ne bilo razlika između skočiti i zaroniti
padati i izranjati
samo kada bi se nepomičnost kože dočekala
u kretanju žrvnja blagoslovljenom trenutku
i kada bi neotkriveno lice sutrašnjeg dana
ispred sebe ostavilo poruku o smjeru pogleda
do čuperka naslućenog susreta osmijehu
rekoh: budi strpljen svojim zaveslajima
modro se mislima raspliće besprijekorno
i kad žut vrh dana i procijep tame noći
otkucavaju jedno do drugoga
iznenađujuće brzo
pa se ne primijete povorke providnih sati
u neobičnoj užurbanosti krugovima
već vrelina oceana svuda prijeti
već se obala nadnosi nad valovima
a buduće vrijeme se svojim prošlostima obgrljava
uvlačeći nas u vrtlog mitskog Levijatana
ne pitajući jesmo li spremni
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.