Zovnu mene sotona. Kad dođoh tamo,
Nije bilo čega se nije nudilo.
Sve prima roba. Pitanje bješe samo,
Pasje bjesnilo? Ili kravlje ludilo?
Dok sam dvojio, što je bolje za zdravlje,
(Hoću li prvo, il možda drugo hoću),
Pola mene uze ludilo kravlje,
A drugo pola uze - pasju bjesnoću.
Obje su pole dobile što su htjele.
I poče proces. Mržnja u krug se vrti.
Sluđena krava proždire mrtvo tele.
A bijesno pašče grize štenad do smrti.
I mržnja raste… Pa dokle? Dokle? Dokle?
(Tko reče: „čovjek, kako to gordo zvuči?“)
Sebe beskrajno mrzim. Tko me to prokle?
Što se to na me - tako strašnoga sruči?
Sviko posve na mržnju – postadoh krónō.
Pa ipak, dođe kraj i mojim mukama!
Krenem jutros udavit sebe… Kad ono,
Nađoh sebe mrtvog. Sebi na rukama.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.