Pronoseći bića
taložnicom žala
prinijesmo li napast otpasti tek sebi,
uznositi pijesak?
Dadosmo li plimom kliznuti u Cijelo
onkraj suše jastva?
Zrcalima Tijela vagnusmo li možda
hoće li primitak
naknaditi dano?
Ili nam je svojstvo,
uznicima tríca,
padati do smrti kroz pasiju gladi?
Stremi li u nama
malodušni hlap spram samoponištenja
isprepadan čulnim?
Propavši svojinom bajne više sile?
Ishlapjevši svojski
u bezglavom bijegu?
Bilo kako bilo -
gledajmo se mladi,
vjerujmo da znamo što će biti s nama
sred zvjezdane čame
milost kad nam bijelog primi pastva danja
ožiljena tamom;
kad osvijesti nabor osluhnuvši bezdan,
razrahlivši solum
smisla pripadanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.