Dok je ljubim
Moje pjesme zašute u njenu čast
na nekim dalekim još nepoznatim kontinentima
koje će jednom pronaći
izraslo je drvo dok je ljubim
i dok sam džepova poderanih
godine jednostavno gubio
sad se to sve čini beznačajno
jer tko nije nekad u tami
nekoga grlio očajno
tražeći u dubini pogleda razloge za spas
tko nije u zavjetrini nekoj pustoj
čekao da dopre do njega neki glas
neka nada
taj ne može svoju krv pomiješati
sa zvukom prvih umornih jutarnjih tramvaja
sa snom koji je grubo skinut sa lica
i zato je uvijek tako dok je ljubim
moje pjesme zašute
sklanjaju joj se s puta
dok kao majka svih pjesama korača
po hodnicima moje unutrašnjosti
dok je krv nosi žilama
dok zastaje tek da popravi haljinu izgužvanu
u tom svečanom činu
kad otvara vrata nove budućnosti
i dok je ljubim
više s ovih visina ne mogu past
i dok je ljubim
moje pjesme još uvijek zašute u njenu čast
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.