Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 2. prosinca 2021.

Milenka Koštro | Pjesmo moja


Stanu li sve moje gladi
U tvoje riječi
Hajde, reci mi
Dok rasipam slova
Jesi li sita i punašna
U tebi odzvanja boja moga glasa
U tebi se uzdižu moji vrhunci
I poniru ponori
Dok radost i tugu mog pogleda
Prenosiš u oči drugih ljudi
Pjesmo moja
U tebi treperim ogoljena do srži
Sivi oblak bojam plavom
Hladnoću zime ogrijem bojama proljeća
U tvoje saće ulijevam slast meda
I gorčinu pelina
Moja si bijela lađa
Koja pluta bespućima nemirnih mora
Natovarena težinom mojih misli
Zagaziš preko praga moje duše
U zube vremena, u nepoznato
Pjesmo moja
Umiru lišće i travke
A ja tebi gradim nevidljivi dvorac
Prostirem nevidljivu postelju
Pokrivam te snom nade
Da ne drhtiš, da ti ne bude hladno
Sita sam ovozemaljske igre
Ovijene maglama sivim
Tebi dajem boje sunca
I odriješene ruke
U zagrljaju vremena diši slobodu
Daleko od gromova i munja
Dajem ti krila, leti s pjevicama pticama

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.